Page 49 - NASA_KNJIGA_2024
P. 49

NAŠA  KNJIGA

                   Odgovorio je da bi bilo dobro, bolje da nam motor otkaže ovde negde nego u onom kršu (mislio
                   je na teren iznad kojeg bi leteli od mesta Plana do Nikšića, koji je bio krševit)

                   U predviđeno vreme za povratak u Titograd (13.30) javio sam se AKL i pitao da li bi mogao u
                   reonu aerodroma Mostar leteti 2 sata pre povratka za Titograd. Nakon odobrenja poleteo sam
                   prema određenoj lokaciji, Mostarskom blatu. [Mostarsko blato je kraško polje površine 3 800
                   ha, od čega je oko 1 500 ha svake godine poplavljeno usled obilnih jesenjih i zimskih kiša, a
                   nivo vode na pojedinim područjima dostiže i 10 m. Smešteno je jugozapadno od Mostara, duž
                   puta prema Lištici (Široki Brijeg), tog proleća je neznatan deo bio pod vodom]. U 12. minuti
                   leta čuo sam zvuk kao da mi je pored uha proletelo puščano zrno, a posle toga kao da se neki lim
                   otkačio. Pogledao sam instrumente i uočio da obrtaji levog motora opadaju. Zaustavio sam protok
                   goriva, isključio motor i krenuo u proceduru sletanja bez motora. Sleteo sam, isključio i drugi
                   motor i javio AKL da sam imao otkaz motora, da nismo povređeni i da helikopter nema oštećenja.

                   Vreme je prolazilo, približavao se sumrak, a uz njega se javljala hladnoća. Neka sumaglica  kroz
                   koju rominja i sitna kiša. Pokušao sam stupiti u kontakt sa AKL, međutim niko nije odgovarao.
                   Letenje  na  a.  Mostar  je  završeno  i  oni  su  se  povukli.  Mi  smo  počeli  razmišljati  kako  ćemo
                   prenoćiti. Nalazili smo se u sred Mostarskog blata. Nijedne kuće u blizini, a helikopter nesmemo
                   napuštati.  U jednom momentu ugledali smo helikopter, kao da sa istoka dolazi sunce. Po nas je
                   došao  k-dant (komandant) helikopterskog puka iz Mostara pukovnik Života Pavković i dovezao
                   vojnike da obezbede helikopter. Po sletanju na helidrom odveo nas je do njegove kancelarije.
                   Nazvao je telefonom k-danta avijacijskog puka u Titogradu Bakić Milivoja, rekao mu da sam
                   imao otkaz motora i da sam kod njega u kancelariji. Bakić je zatražio da razgovara sa mnom.
                   Pitao me kako smo, šta je sa helikopterom, imamo li para i gde ćemo prespavati. Rekao sam da
                   je helikopter ostao u Mostarskom blatu da ćemo prespavati u hotelu Bristol u Mostaru i da će
                   sutra biti ponovo zamenjen motor. Rekao je: - Dobro, onda se vraćate sutra posle zamene motora,
                   što sam i potvrdio.

                   Dok smo se zagrevali uz kafu Pavković nam je pričao kako mu je proletela misao, dok se spremao
                   da krene kući, da mu niko nije javio kad smo odleteli za Titorad. Nazvao je telefonom AKL i
                   pitao kad smo stigli u Titograd, a oni mu rekoše da smo ostali u Mostarskom blatu. Kad ih je
                   upitao što nisu javili rekli su da su mislili da nema potrebe da javljaju pošto nismo povređeni niti
                   je helikopter oštećen. Kako reče, održao im je predavanje i krenuo po nas.
                   Odvezao nas je do hotela. Prenoćili smo i ujutru se javili gde treba. Odmah po dolasku na posao
                   iz radionice je krenula ekipa sa potrebnom opremom i motorom ka mestu sletanja, a sa njima i
                   Lauš. Ja sam otišao do AKL da najavim probu i povratak za Titograd. Posle najave sam otišao
                   na  meteo  konsultacije.  Po  završetku,  helikopterom  SA-341  (Gazela)  sam  prebačen  do
                   Mostarskog blata.

                   Dan je bio sunčan tako da je motor brzo zamenjen i odmah nakon toga krenula je proba na zemlji.
                   Kad sam pokrenuo motore odmah sam uočio da levi (zamenjeni) motor pokazje veću temperaturu
                                                o
                   od dozvoljene za oko 200 C. Isključio sam motore i prekinuo probu. Kompletna ekipa se trudila
                   da dodatnim podešavanijma poboljša rad motora. Kad su završili krenuo sam ponovo sa probom,
                   međutim temperatura se nije smanjivala. Situacija se ponavljala još bezbroj puta bez uspeha.
                   Rekli su mi da nema drugog rešenja već da helikopter ostane gde jeste dok ne dođu s potrebnom
                   opremom da ga rasklope i prebace u radionicu.

                   Bili su to sve iskusni tehničari, a među njima i Lauš, koji je moglo bi se reći poznavao ovaj tip
                   helikoptera kako diše. Pitao sam ih šta misle da li bi motor izdržao penjanje do visine 1500
                   metara, rekli su mi da su 90% sigurni da bi izdržao. Doneo sam odluku i obrazložio im. Ako AKL
                   dozvoli penjanje do te visine i odobri direktno sletanje izvršiću prelet. Do dobijanja visine leteću




                                                                        49
   44   45   46   47   48   49   50   51   52   53   54