Page 47 - NASA_KNJIGA_2024
P. 47

NAŠA  KNJIGA

                   Ne sećam  se  tačnog  dana  kada   sam  nastavio  da  letim  po  Programu     letačke   obuke,   ali
                   sa  drugim nastavnicima   letenja,   sa   željom   da   moj   nastavnik   poručnik   Nikola   Stegnjaić
                   prođe   procedure   koje   su njemu predstojale i ponovo nastavimo zajedno.

                   On  je  uspešno i sa visokim ocenama prošao lekarske preglede, pa su usledili   dani   oporavka
                   koji   su propisani nakon što pilot doživi hipoksiju. U to vreme je dolazio na aerodrom da se
                   pripremi reportaža za Vijesnik.

                   Nakon toga je za njega usledio veoma radostan događaj – supruga se porodila i rodila im sina.
                   Koristio je sedam slobodnih dana za podršku supruzi i detetu.
                   Vratio se veoma raspoložen. Zbog dugog odsustvovanja sa letenja  planirano   je   da   leti   na
                   izviđanje vremena sa kapetanom Ljubišom Markovićem. Radovali su se tom letu.

                   Sa tog leta se nisu vratili. Let se završio tragično. Pilotska sreća im je okrenula leđa.

                   Dan je bio izrazito vedar, takva vedrina moguća je samo kada duva veoma jaka bura. Vetar je bio
                   jak,  oko 15m/s, more je bilo veoma ustalasano.

                   Njihov let se odvijao duž ostrva od Zadra prema Šibeniku na visini oko 1000 metara kada je došlo
                   do prestanka rada motora, što su i javili kontroli leta. Odmah su pristupili pokretanju motora u
                   letu. Neuspešno. Od samo dve mogućnosti koje su im preostale, da se katapultiraju i tako napuste
                   avion ili da prinudno slete na vodu, njima se učinilo zbog nemirnog mora izvesnije   prinudno
                   sletanje   na  vodu i tu svoju odluku  su takođe saopštili kontroli letenja. Nažalost nisu uspeli.
                   U    okolnostima     pogibije    dvojice   pilota,   koja  je  veoma     pogodila    sve   u  puku,   moje
                   nagrađivanje  za prethodno spasavanje naših života i aparata činilo se besmislenim.

                   Pisanjem o jednom vanrednom događaju želeo sam podsetiti na istinske zaljubljenike u nebeske
                   visine koji u jednom trenutku i  pored raspolaganjem      neophodnim  znanjem  i  iskustvom  nisu
                   imali  sreće.

                   Za poručnika Nikolu Stegnjaića i kapetana Ljubišu Markovića sa dvadesetosam i dvadesetdevet
                   godina života, činilo se   da su  na  samom  početku   duge   i   uspešne   pilotske karijere i   da
                   im je   porodična   sreća  širom  otvorila vrata.

                   SLAVA IM!































                                                                        47
   42   43   44   45   46   47   48   49   50   51   52