Page 46 - NASA_KNJIGA_2024
P. 46

NAŠA  KNJIGA

                   kaže da je maksimalna visina za „Galeba“   8000 metara. Ozbiljno smo se teoretski pripremali,
                   proveravali ličnu pilotsku i   avionsku opremu. Sve je moralo biti potpuno ispravno.

                   Do tada sam najviše letova napravio na visini između 1000 i 3000 metara. Uzbuđenje je narastalo
                   iz dana u dan. Vrhunac je bio danas. Prvi put sam poleteo „Galebom“ čiji su dodatni rezervoari
                   na krajevima krila bili napunjeni. Uočio sam da se zalet pre uzletanja produžio. Morao sam da
                   držim manji ugao poletanja da bih zadržao uobičajen prirast brzine. Penjali smo se prema zoni
                   Drniš – Vodice. Do 5000 metara ja sam upravljao avionom, a nastavnik je kontrolisao.

                   „Pusti sada meni. Ja ću upravljati, a ti prati ponašanje aviona i osmatraj vani da uočiš kako se
                   orijentacija menja sa visinom.“
                   Uživam u letu. Dan vedar i vidljivost velika. Već posle 7000 metara uočio sam italijansku čizmu
                   kao na geografskoj  karti. Avion se uzdiže sve manjom  brzinom. U jednom trenutku  na  visini
                   8500  metara nastavnik prelazi u spuštanje prikuplja brzinu kako bi se popeli na 9400 metara.
                   Ponovo prelazi u spuštanje. Razmišljam šta je sledeće, hoćemo li se penjati na 10.000 metara.

                   Ne.

                   Avion povećava ugao spuštanja i prelazi u poniranje. Najpre sa 40° na 50° pa na 60°, a onda
                   jurimo skoro vertikalno prema zemlji. Gas je pun. Avion sav breči. Negde na oko 6000 metara
                   kazaljka stvarne brzine prelazi kazaljku kritične brzine. Pitam se šta radi ovaj moj nastavnik? Šta
                   mi pokazuje? I tako stižemo do trenutka kada me strah od udara u zemlju naterao da preuzmem
                   komande upravljanja avionom.

                   U  prostorijama  komande  eskadrile  zatičemo    zamenika    komandira,    kapetana      Vladimira
                   Starčevića,  koji je skicirao plan letenja za sutrašnji dan.
                   Nikola ga upoznaje sa našim vanrednim  događajem. Tak tada mi postaje   jasno  koji  je deo  leta
                   moj nastavnik letenja „prespavao“. O tom delu im pričam i ja, uz njihova česta dodatna pitanja o
                   detaljima. Vojnik – kurir je

                   doneo kafe i sokove. Pijemo, i svako za sebe, pokušavamo da do kraja shvatimo situaciju u kojoj
                   smo bili.

                   „Najvažnije je da ste nam vas dvojica živi i zdravi. Danas više nećete leteti. Sutra takođe, a za
                   dalje ćemo videti sa pretpostavljenima.“, konstatuje     zamenik  komandira  eskadrile i  telefonom
                   obaveštava komandanta puka u najkraćim crtama o događaju.

                   Usledile su izjave, analize i ispitivanja da bi se rasvetlili svi aspekti tog leta.

                   Znam   da   je   poručnik   Stegnjaić  išao   na   vojno   lekarsku   komisiju   i   da   je   imao
                   natprosečne   rezultate   u barokomori – testu na hipoksiju.
                   Meni  je  odobreno  ponovno  letenje,  a  njemu  je  dato  vreme  za  oporavak  zbog  nedovoljnog
                   snabdevanja mozga kiseonikom na velikoj visini  u  kabini   bez   presurizacije,    što  je  i  bio
                   uzrok    njegove    nesvestice    ili „spavanja“ kako je to on u prvi mah definisao.

                   U  međuvremenu  je  bio  novinar  Vjesnika  koji  je  šire  pisao  o  obuci  pitomaca,  pa  i  o  ovom
                   događaju.

                   Nažalost  završni  deo njegovog   teksta   „Pitomac     Miladinović  i    on   već  ponovo   lete
                   zajedno,   prelaze redovnu   obuku, još jednom dokazujući   koliko je  značajan  pripremni   rad
                   na   zemlji.   Izvrsnog   pitomca Miladinovića   su   pretpostavljeni   već  predložili za nagradu“,
                   koji   jeste   bio   logičan i nameravan sled događaja. To što je komandant puka saopštio novinaru
                   i što je trebalo da se dogodi  nikada se nije dogodilo.

                   Šta se zaista događalo nakon tog leta.



                                                                        46
   41   42   43   44   45   46   47   48   49   50   51