Page 76 - NASA_KNJIGA_2024
P. 76
NAŠA KNJIGA
padobran, ali nismo osetili efekat kočionog padobrana. Ustanovili smo da avion ili nema kočioni
padobran ili se zaglavio prilikom izvlačenja, a bio nam je neophodan za skraćivanje dužine
sletanja, jer smo PSS dodirnuli sa većom brzinom pristajanja i bila je opasnost da avion nećemo
uspeti zaustaviti pre kraja PSS. Sreća u nesreći, kao što to obično biva, duvala je veoma jaka
bura. Brzina vetra u čelo je na udare iznosila i preko 100km/h. Dopunsku pomoć smo imali jer
smo sletali u pravcu gde je kraj PSS ispred nas bio na nadmorskoj visini većoj za 33 m od praga
PSS koji smo preletili pre dodira PSS. I pored pomoći od strane jake bure i uspona piste uspeli
smo da zaustavimo avion na svega 50-tak metara pre kraja PSS čija je dužina pozamašna i iznosi
3250m.
Nakon zaustavljanja aviona i kupiranja (zaustavljanja rada) motora došle su sve ekipe koje dolaze
u vanrednim situacijama.
Odmah nakon izlaska iz aviona vidio sam otvorene konzole padobranskog prostora bez gurtni sto
znači da nije ni bilo kočionog padobrana gde je trebao biti. Potražio tehničare, Srećka za motor i
Kire zatavnika za padobran, koje nisam pronašao jer su, kako sam saznao, napustili aerodrom….
Još par dana nakon tog vanrednog događaja cijele ekipe vojnika i tehničara su češljale prostor
oko piste kako bi pronašle kočioni padobran, ali bez uspjeha, što znaci da nije bio ni postavljen.
Naknadno smo doznali da je bilo i osigurača u sjedištu, sto znači da i ako smo trebali napustiti
avion katapultiranjem da bi to bilo bez uspjeha.
Nakon pisanog izveštaja o ovom otkazu Glavne i pomoćne hidro pumpe stigao je jedan dopis da
je kod tih pogonskih osovina hidro pumpi bio veći radijus tokarenja od originalnih engleskih, te
da je zbog većih napona sila došlo do pucanja materijala….
Bilo je ne verovatno koliko stvari nam je išlo u prilog te smo odradilii sve zajedno kIk
Bradarićem Hasan i ja s kojim sam evocirao sve uspomene kada je prije 7 godina došao u Pulu
vidjeti se sa kćerkom i sinom.
Da je tog dana sreća bila uz nas govori i činjenica da osigurači pre leta nisu bili uklonjeni sa
sedišta, a sedište nam, na sreću, nije bilo potrebno za katapultiranje. Da nam je zatrebalo ne bi se
uspeli katapultirati, odnosno ne bi uspeli napustiti avion korišćenjem izbacivog sedišta.
ISPITNI LET – DEJSTVO SA 4X4 L128
Žarkov Stevica je bio pitomac-pilot 38.klase VVA, s kojim sam tog dana leteo njegov ispitni let.
Bio je pravi letački dan i završetak jednog, poslednjeg, razdela letačke obuke, a to je razdeo
borbene obuke na koncu četvrte godine Zrakoplovne akademije u CLO Pula, odnosno na kraju
školovanja, jer nakon toga sledi promocija, dodela potporučničkih činova i zvanja pilota DBA
(dozvučno borbene avijacije 5. kategorije).
Po planu letenja bio sam, u zadnjoj kabini aviona G-4 u ulozi nastavnika letenja sa pitomcem
pilotom Žarkov Stevicom koji se nalazio u prednjoj kabini. Na briefingu pre leta razradili smo
do detalja napad odeljenja sa iskakanjem i dejstvo na kolonu tenkova na taktičkom poligonu
Marlera.
Sa pitomcem pilotom sam uradio i psiholosku pripremu, obzirom na duži interval i efekat
rafalnog izlaženja raketa iz lansera. Skrenuo sam mu pažnju da mora biti miran i priseban, te da
do lansiranja svih raketa zadrži nišanske elemente koje je obezbedio za lansiranje raketa. Rakete
su izlazile naizmjenično sa lijevog i desnog lansera, najpre sa vanjskog pa onda sa unutrašnjeg u
intervalu od 0,1 sec između raketa.
76
