Page 57 - NASA_KNJIGA_2024
P. 57
NAŠA KNJIGA
Time su i svi zakonski uslovi bili ispunjeni.
Filip je radio probni let sa levog sedišta, kapetanskog, a ja sam mu asistirao sa desnog, kopilotskog. Dogovor je
da ja letim sa levog sedišta na ovom preletu.
U 06.00 sati popodne, po dogovoru, avion je bio spreman na poziciji, traktor koji treba da nas izgura u nazad na
rulnu stazu je bio prikačen, vrata zatvorena i mi u sedištima. Proverili smo sve sisteme po proceduri, i sve je bilo
u redu.
Filip je uzeo mikrofon i javio se kontroli letenja:
-Dobro veče toranj, ovde je LPP, molimo odobrenje za startovanje motora.“
-Dobro veče LPP“, oglasio se kontrolor, „sačekajte“.
Uobičajeno je da se sačeka par minuta za dozvolu za startovanje dok se koordiniše i provere planovi i odobrenja,
posebno za ove nestandardne i ad-hok letove.
Posle desetak minuta, Filip je pozvao ponovo, da proveri da li je odobrenje u međuvremenu stiglo. Opet nam je
rečeno da sačekamo.
Prošlo je više od 45 minuta u očekivanju dozvole za startovanje, koju nismo dobijali, bez obrazloženja.
I Filip i ja smo već bili nervozni što nam ne daju informaciju kada možemo da očekujemo startovanje. Kako
nismo imali prikačen zemaljski agregat za struju, naš APU (mali turbo motor smešten u repu aviona, koji je na
zemlji obezbeđivao struju i pneumatiku) je radio i, ne mnogo, ali je trošio dragoceno gorivo.
Konačno se oglasio kontrolor letenja, i uputio nas da razgovaramo sa svojom kompanijom, i da je to sve što je
mogao da nam kaže.
Pozvali smo predstavnika telefonom da dođe na avion, otvorili vrata i otpustili vozača traktora.
Predstavnik je stigao zadihan do nas, i reče sa vrata:
-Tehnički centar nije potvrdio kontroli letenja da je uplata oko obavljenih radova kompletno izmirena, i dok ta
potvrda ne stigne, ništa od poletanja.“
Počeli su da zvone telefoni, lete e-mailovi, potvrde od banaka, swift-ovi... Razgovori, argumentacije i pregovori.
Konačno, oko pola osam uveče, navodno je sve bilo rešeno, i kontrola letenja nam saopštava:
-LPP, odobreno startovanje motora i guranje
u nazad, pozovite kada ste spremni za
taksiranje.“
U toku taksiranja, kontrolor nam je
izdiktirao instrukcije putanje posle
poletanja. Po planu letenja, posle poletanja je
trebalo da idemo severozapadno do našeg
vazdušnog puta koji je, manje više, bio u
istom pravcu. Međutim, instrukcija izdata od
kontrole leta je bila potpuno drugačija: posle
poletanja, u kursu jugozapad penjite do
visine 3000 metara i javite se radarskoj
kontroli. Proverili smo ponovo da nije neka
zabuna, ali nam je potvrđeno da je to za nas
instrukcija, a da će nas posle radarska
kontrola vratiti na zahtevanu putanju.
„80 kts, V1 , VR …“… Filip je asistirao u
poletanju i konačno smo bili u vazduhu, ali je vreme već bilo petnaest minuta do osam uveče. Naše se raspoloživo
vreme za obavljanje tranzita na destinaciji drastično smanjivalo.
-Radar, dobro veče, LPP je ovde u kursu 210 stepeni, penjemo na 3000 metara, molimo povratak na rutu i
odobrenje za penjanje na 11000 metara.“
-Dobro veče LPP, zadržite trenutni kurs i visinu 3000 metara, pozvaću vas za dalje.“
Prošli smo više od 80 kilometara u zadatom kursu, kada je Filip opet intervenisao:
-Kontrola, LPP zahteva dalje penjanje i povratak na rutu.“
57