Page 9 - NASA_KNJIGA_2024

NAŠA KNJIGA

meni da se što pre vratimo na aerodrom i okrenuo molitvama Alahu. Ali, ja nisam odustajao da
mu i dalje sve vrijeme pričam i ako sam bio svestan da je on u molitvama i da ne čuje ni jednu

jedinu moju riječ. Tako širenjem sugestije pojačavao sam autosugestiju koja mi je davala snagu
da prednjačim u pozitivnim bodovima ispred lažnog osjećaja. Još uvek sam uspjevao da
pobijedim samoga sebe. I konačno dođosmo u IFR zonu. Javio sam dolazak i uveo avion u
zaokret. Javio sam se ponovo AKL-u i dobio instrukciju da se nakon završetka zaokreta uputim
ka VK na dole (Visokom konusu-tačka iznad radio fara od koje se počinje sa procedurom
probijanja oblaka prema zemlji). Završio sam zaokret i sa čini mi se teretom od sto tona koji me
je presovao u kabini usmjerio sam avion ka RF. Javio sam poziciju iznad RF i otpočeo sa
procedurom snižavanja. Oblaci su i dalje bili kompaktni, a lažnjak ne popušta. Zabravljeni moji

kristalići u vestibularnom aparatu mi i dalje saopštavaju informacije na osnovu kojih imam lažni
osjećaj položaja u prostoru. Čini mi se da je avion u velikom lijevom nagibu i da stalno skrećem
ulijevo. Povremeno mi se ukrućuje ruka od povećanja stiska palice, a onda ja sebi komandujem
da se opustim. I dalje vjerujem instrumentima. Vjerujem da je avion bez nagiba i u uglu poniranja
prema RF i nadam se da neće biti nekih otkaza instrumenata i agregata, barem dok ne izađem
iz oblaka. I konačno na visini oko 800 m izađoh iz oblaka i uvjerih se da su instrumenti bili u

pravu. Nestalo je onog sivila od oblaka u uglovima mojih očiju koje ih je pritiskalo čitavih pola
sata. Nema nagiba i stalnog skretanja ulijevo.

Poslije runde duge kao vječnost borba bješe završena. Ja sam pobijedio sebe i svoje osjećaje

(Nisam pritisnuo taster pa nisam ni dobio malj u glavu ... !). U trenutku su mi se sve kockice
složile u glavi. Svi osjećaji su proradili. Shvatio sam da je lažni osjećaj bio blokirao sve ostale
osjećaje ili će pre biti da je to učinila odlučna borba protiv te nevidljive sile.

Nakon izlaska iz oblaka najpre sam osjetio kako mi hladan znoj curi ispod kacige i sliva se niz
vrat. Primjećujem i osjećam da mi je potpuno mokar letački kombinezon. Mokar je kao da sam
pre nekoliko minuta izašao iz vode, a ne iz oblaka.

Nastavio sam da pričam i pokušao da Hakimu skrenem pažnju na orjentire. Pokazivao sam mu
Bunu i prazne bazene u dvorištima luksuznih kuća. Ukazivao mu na radnje vezane za izvlačenje
zakrilaca i stajnog trapa. Ni ovim postupcima nisam uspio da Hakima izvučem iz molitvi i da mu
preusmjerim pažnju na ono što radim. I dalje je držao pognuto glavu i izgovarao riječi molitve. I

kada je skoro sve prošlo, u prilazu za sletanje RL (Rukovodilac letenja) inače moj komandir me
je upitao da li hoću ponoviti ovaj dio leta ili ću ići na sletanje pa na sljedeći let kako je planirano
po planu letenja ? Tada nisam napravio grešku i prvi put u svojoj dotadašnjoj letačkoj karijeri
reagovao kao “pravi pilot “ odgovorivši mu da mi je za taj dan dosta letenja.

Tako i bi. Nakon slijetanja i rulanja, parkirao sam avion na stajanku. Otvorio sam kabinu, a vojnik
je primakao stepenice. Tek kad je vojnik stavio stepenice uz avion Hakim je podigao glavu. Izašao
sam iz aviona i sačekao Hakima da i on izađe. Primjetio sam da se Hakim nije čak ni oznoio.
Rekao sam mu da je sve uredu i da ćemo kasnije proanalizirati let. Otišao sam do radnih
prostorija, skinuo sa sebe potpuno mokru letačku opremu i uz kafu razmišljao o svemu što sam

doživio i pri tom upoređivao teoriju sa praksom iz tog segmenta letenja.
Prije zajedničke analize letačkog dana, pokušao sam da nasamo sa Hakimom proanaliziram let i
da saznam zašto je on naglo pomjerio palicu u desnu stranu, zašto je odustao od upravljanja

avionom, zašto je prekinuo komunikaciju sa mnom i zašto je sve vrijeme držao pognutu glavu.
Moj pokušaj je ostao samo na pokušaju. On je stajao ispred mene sa pognutom glavom i nije ni
riječ progovarao. Ponašanje isto kao u kabini samo što je stajao i nije imao kacigu na glavi. Nisam

9