Page 7 - NASA_KNJIGA_2024
P. 7

NAŠA  KNJIGA

                   engleski pilot našem Gaši parkiranom na stajanci nekog aerodroma u Libiji. Obilazi ga Englez.
                   Zagleda usisnike i mlaznik. Gleda kabinski prostor i instrumente i upita me:

                   - Jel ovaj avaj avion ima jedan motor ?

                   Nakon potvrdnog odgovora uslijedi novo pitanje:

                   - I vi ste sa ovim preleteli Sredozemno more ?

                   Nakon ponovnog potvrdnog odgovora on kratko prokomentarisa:

                   - Vi niste normalni !!! Okrenu se čovek i ode.

                   Normalni ili ne normalni ludi ili hrabri, vrag će ga znati... Ali je činjenica da čovek nije robot i da
                   ga priroda nije stvorila da leti. Dešavali su se udesi, pa čak i katastrofe zbog tih navedenih
                   nedostataka našega Gaše.

                   Toga dana nakon izvršene pripreme za letenje i provjere spremnosti za letenje moja tri pitomca
                   i posle izvršne pripreme (Posljednje okupljanje pilota prije otpočinjanja letenja) uputio sam se
                   prema kuhinji da doručkujem. Da gustiram uz kafu i cigaretu prije nego što poletim i bacim se
                   oblacima  u  zagrljaj.  Nisam  bio  planiran  da  letim  u  prvoj  smjeni,  pa  sam  imao  vremena  za
                   navedeni ritual. Dok sam ne žureći napredovao ka izvršenju svog ličnog plana aktivnosti, začuh

                   da me neko doziva. Odazvah se pozivu kolege, koji mi saopšti da ima nekih izmjena u planu i
                   reče da ja letim i u prvoj smeni. Normalno, naučen da slušam, uputio sam se ka mjestu gde se
                   nalazio plan letenja. Ostvario sam uvid u izmjene i vidio da uskoro treba da poletim. Vidio sam
                   da  treba  da  letim  sa  jednim  od  boljih  pitomaca,  sa  ABDELHAKIMOM.  To  ime  neću  nikad
                   zaboraviti. Ja onako možda malo neozbiljno, kako su to ponekad radili stariji i mnogo od mene
                   iskusniji NL, uputim se prema avionu i poslije pretpoletnog pregleda aviona udobno se smestim
                   u zadnju kabinu. Ni riječ nisam progovorio s pitomcem s kojim sam trebao letiti. Nisam ostvario

                   uvid šta on zna i koliko i kako se pripremio za predstojeći let. Nisam ni ostvario uvid u njegov
                   plan rada u IFR zoni (Zona instrumentalnog letenja-deo vazdušnog prostora u kojem pitomci
                   uvježbavaju elemente IFR letenja). To ćemo, planiram ja, odraditi u letu do IFR zone. Ne sjećam
                   se sad kojim je zona brojem bila označena, ali se sjećam da je to bila IFR zona iznad morske
                   površine, ili kako smo ih mi zvali ,,morska zona,,. Rekoh da je ABDELHAKIM bio jedan od boljih
                   pitomaca. Imao je, kako smo mi NL govorili i mozak i dobru ruku. NL se u tim slučajevima, kada
                   leti sa boljim pitomcima pomalo opusti i odmara se za neki sledeći let.

                   Poslije poletanja i uvlačenja konfiguracije, ušli smo u oblake veoma brzo, već na visini oko 700 -
                   750m. Izvodili smo pravolinijski let u trajanju od 2 minuta, nakon čega se mora krenuti u desni

                   penjući zaokret. Oblaci su svuda oko nas. Nemamo vidljiv kontakt sa hercegovačkim kršom.
                   Nakon isteka 2 minuta Hakim odmjerenim i blagim otklonom palice uvede avion u lijevi penjući
                   zakoret umesto u desni. Lijevim zaokretom se odlazilo u IFR zone koje su se nalazile iznad kopna
                   ili kako smo ih mi zvali ,,zemaljske zone“. Vidjevši da je pogriješio, ja sam mu smirenim glasom
                   rekao da treba uvesti avion u desni zaokret da bi smo otišli do određene nam IFR zone.

                   Nakon moje izgovorene rečenice pitomcu u cilju ispravljanja greške, za mene je počeo hod ka
                   paklu.  Hakim  je  naglo,  nepotrebno  i  za  mene  ne  očekivano  palicu  energičnim  pokretom
                   pomjerio u desnu stranu. Odmah zatim je sagnuo glavu, pustio palicu i rekao mi da hoće da se
                   vratimo nazad na aerodrom. Dobro u svemu je što je pustio palicu pa nisam morao da se otimam

                   za  komande  leta.  Prihvatio  sam  komande  leta.  Naglim  pomjeranjem  palice  i  prevođenjem
                   aviona iz lijevog u desni penjući zaokret, Hakim je meni izazvao lažni osjećaj položaja aviona u
                   prostoru. Kad sam prihvatio sam palicu par trenutaka nisam znao šta da uradim. Bili su pravi IFR


                                                                        7
   2   3   4   5   6   7   8   9   10   11   12