Page 8 - NASA_KNJIGA_2024

NAŠA KNJIGA

uslovi. Oblačnost 8/8 (bez vidljivog kontakta sa kopnom), a ja ,,visim“ u lažnjaku. Ostao sam
zakucan u lijevom velikom penjućem zaokretu. Znači da su mi svi osećaji upravo to govorili, a

instrumenti su govorili suprotno. Tada sam prvi put shvatio da sam morao stupiti u pravu i veliku
borbu sa samim sobom u borbu protiv svojih osjećanja. Morao sam ubijediti sebe da instrumenti
ispravno pokazuju položaj aviona i da im ja moram vjerovati. Prepoznao sam ono zlo o kojem
sam učio i o čemu sam slušao od mnogih starijih kolega. Prošlo mi je kroz glavu da će to biti
velika i neizvjesna borba, kao i to da su neke kolege u tim situacijama napuštali avione. Potpuno
sam svjestan logičnog slijeda događaja ukoliko ne pobjedim sebe, a događaji će se jedan za
drugim ovako nizati: Lažni osjećaj u kojem sam trenutno zatim pad aviona u nepravilni položaj i
na kraju napuštanje aviona izbacivim sjedištem ili ako se budem dvoumio pogibija udaranjem

aviona u more ili kopno. Ali, valja se boriti i spriječiti taj logičan slijed događaja. Svi piloti me
sada u potpunosti razumiju i shvataju s čim sam se uhvatio u koštac, ali da bih pojasnio koliki
intenzitet borbe sa samim sobom je potreban, pokušaću da pojasnim svima Vama kojima je ova
tematika nepoznata koristeći se sledećim primerom:

Vi, recimo, sjedite na jednoj stolici, a ispred vas se nalaze crvena i zelena sijalica. Zelena
označava da je sve uredu, a crvena će se upaliti tek kad vas neko ubode iglom. Kad god osjetite
ubod igle zasvjetleće crvena sijalica, vi morate da pritisnete taster i tako poništite bol nakon
čega se opet zasvjetleti zelena sijalica. Ukoliko biste pritisnuli taster, a crvena sijalica se nije
upalila dobili biste jak udarac maljem u glavu koji bi vas onesvjestio. Vježba traje...ubod, bol,

crvena sijalica, taster, nestaje bol... i tako više puta. Jednog trenutka se dešava ubod, osjećate
bol, ali crvena sijalica nije zasvjetlela. Svjesni ste da ako pritisnete taster kad ne svjetli crvena
sijalica da ćete osjetiti udarac malja i pasti u nesvjest. Morate vjerovati zelenoj sijalici koja svjetli
i kaže da je sve uredu i da nema bola od uboda igle. Kaže da niste ubodeni ! A Vi osjećate
nesnosan bol i pod tim i takvim bolom morate sebe spriječiti da ne pritisnete taster, morate
upravljati avionom i vjerovati u ono što vam saopštava zelena sijalica. Verovati da elektronika
nije u kvaru i da ispravno funkcioniše. Kako u sve to povjerovati kad boli ?! Nadam se da je sada

i laicima jasno u kakvom sam se ja tada problemu našao. A sad nastavljam da vam opisujem te
moje muke. Sizifov kamen je prava sića, klikerčić prema ovom čudu.

Javio sam AKL (Aerodromskoj kontroli letenja) da sam odlučio da prekinem let i da se vratim na
aerodrom. Sa AKL mi je umjesto instrukcija za sletanje saopšteno da je gužva u vazdušnom
prostoru, da moramo otići u planiranu IFR zonu u kojoj moramo napraviti jedan zaokret pa tek
tada se možemo uputiti ka aerodromu. Praveći ogromnu grešku tako što nisam saopštio AKL-u
da sam u ozbiljnom VD (Vanrednom događaju), nakon čega bih sigurno dobio prioritet i mogao
da realizujem svoj povratak na aerodrom, ja prihvatam instrukcije AKL i postupam po istim. Let
do IFR zone je bila vječnost. Hakim uopšte nije registrovao konverzaciju koju sam vodio sa AKL-

om. I dalje drži sagnutu glavu, moli me da prekinemo let i da se vratimo na aerodrom. On nije
imao pojma s kojim se ja alama i aždajama borim. Još uvijek sam bio jači od samoga sebe. Sve
vrijeme smo bili u oblacima, a ja još i u lažnjaku. Gledam u VH (veštački horizont) koji mi govori
da sam u suprotnom položaju od onog u kojem osjećam da jesam. Pokazivanje VH i PSK
(pokazivač skretanja i klizanja) isto to potvrđuju. Visinomjer, brzinomjer i variometar sve to
ovjeravaju i potvrđuju da je avion u položaju u kojem treba da bude, ali mi ne razbijaju iluziju
drugog položaja. Kristalići u mojem vestibularnom aparatu kao da su zarđali. Osjećaj je od svega
toga skoro jači. Luda glava ne vjeruje. Ruka hoće ulijevo, a ja joj nedam. Sreća moja pa je u

prednjoj kabini sjedio uplašeni pitomac, koji se opustio i unaprijed predao. Ja mu sve vrijeme
pričam i kao tješim ga govoreći mu kako nastavnik “vlada situacijom“. I pored toga Hakim je
držao pognutu glevu i izgovarao neke molitve. Shvatio sam da je odustao od molbi upućenih

8