Page 189 - NASA_KNJIGA_2024
P. 189
NAŠA KNJIGA
- Mene ne interesuje da li igrate fudbal, šah, da li čitate knjigu ili novine, da li neobavezno
čavrljate... ja samo tražim da sve što treba da se uradi bude kvalitetno i na vreme urađeno.
To je bio pristup koji je Grale zahtevao od svojih potčinjenih, a i kod njih izgrađivao isti odnos
prema obavezama i slobodnom vremenu na poslu. Samo su se neradnici štrecali kada bi ih
pretpostavljeni zaticali u dokolici. Takvih je bilo vrlo malo, kao što je malo i bilo vremena i za
sve ono što je Grale dozvoljavao, ali kad bi čovek odradio sve što je trebalo nije se ustručavao da
uzme u ruku neku dobru knjigu, da odigra partiju šaha ili da sami ili grupno odu na sportske
terene. I ovo je, ja bih rekao, bio jedan od ključeva zbog čega je 172.lbap bio uvek jedna od
najelitnijih avijacijskih jedinica JNA (Jugoslovenske narodne armije).
Tako je jedne prilike, čini mi se decembra 1992.godine, naš Cane negde išao sa pešadijskim
pukovnikom Saveljić Rajkom. Rajko je vozio automobil i sleteo je s puta. Obojica su bili teško
povređeni, ali naš Cane je izvukao deblji kraj. Teško je povredio kičmu. Lekari su se izborili i
spasli mu život, ali je ostao nepokretan i prikovan za invalidska kolica.
Svima koji smo ga poznavali, teško je pala vest o udesu, a posebno teško nam je palo saznanje
da naš Cane više nikad neće moći da stane na svoje noge, a kamo li da poleti. Obilazili smo ga. I
u kolicima je širio vedrinu i optimizam, mislim da je samo dobro glumio, kao što je glumio
strogoću pred nama pitomcima krijući svoje pravo lice, dobrotu i tugu onim svojim brčinama.
Posle 15-tak godina od udesa, tačnije 06.06.2007.godine, naš Cane je preminuo.
Laka ti zemlja, druže moj i večna ti slava.
189