Page 186 - NASA_KNJIGA_2024
P. 186

NAŠA  KNJIGA

                   nam je  školovanje posle četvorogodišnje gimnazije trahjalo pune 4 godine ili ukupno 8 semestara
                                                                                           u VVA.

                                                                                           Cane  je  bio  komandir  jednog
                                                                                           avijacijskog  odeljenja.  Kasnije
                                                                                           sam saznao da mu je ta dužnost
                                                                                           bila  nametnuta.  Stao  je  ispred
                                                                                           nas  i  obratio  nam  se  sledećim
                                                                                           rečima:

                                                                                           - Ja sam čovek od koga potiče
                                                                                           nedisciplina  u  VVA.  Nemojte
                                                                                           pokušavati  da  me  u  nečemu
                                                                                           obmanjujete.  Hoću  od  vas
                                                                                           iskrenost i otvorenost i sve ćemo
                                                                                           probleme  zajedno  rešavati  i
                                                                                           sigurno  ćemo  svaki  problem
                                                                                           rešiti.

                                                                                           Veoma brzo se on oslobodio tih
                                                                                           komandirskih  obaveza  i  kad
                   smo došli na službu u Titograd (Podgoricu) 1980. Godine kao NL (nastavnici letenja) Cane je,
                   čini mi se, već bio ili je do kraja te godine, postavljen na dužnosti Načelnika obaveštajnog organa
                   u 172.lbap (Lovačko bomnbarderskom puku). Šta ćeš lepše. Letenje i teoriju letenja je držao u
                   malom prstu i bilo bi mu dosadno da nije imao nečim dodatnim da se bavi, a bilo bi mu veliko
                   opterećenje da se bavio komandovanjem, jer to nikako nije voleo. Ovako je čitao obaveštajne
                   biltene, prikupljao podatke o avionima i avijacijskim jedinicama iz SOS (Stranih oružanih snaga)
                   i povremeno nas upoznavao sa svojim saznanjima. Za Caneta prava 'ladovina u kojoj je planirao
                   da dočeka penziju.
                   Sa Canetom sam imao mnogo zajedničkih sfera interesovanja i često smo diskutovali na razne
                   teme. Većina tema je bila vezana za letenje. Cane je sa mnom proveo praktični deo obuke za
                   probnog pilota na nivou letačke jedinice. Načine na koje je on proveravao ispravnost rada nekih
                   sklopova i sistema na avionima ja sam zadržao i prenosio svim pilotima  koje sam ja kasnije
                   obučavao.  A i kao opitni pilot sam ih primenjivao u tehničkim probama aviona.

                   Ali, ne lezi vraže, u puku postaviše za načelnika štaba, a veoma brzo i za komandanta 172.lbap,
                   Blagoja Grahovca, našeg Graleta, inače Canetovog klasića. A i Grale je priča za sebe. Sve može
                   i  ume  i  ništa  mu  i  nikad  nije  teško.  Ali  on  se  nije  zadovoljavao  svojim  sposobnostima  i
                   postignutim izvanrednim rezultatima. Uvek je želeo da i druge podstakne da i oni iz sebe izvuku
                   maksimum i tako postignu što bolje rezultate. Uspehe drugih ljudi je voleo i radovao im se kao
                   da su njegovi lični uspesi. Ništa od onoga ,,da komšiji crkne krava“. Grale je video da se Cane
                   ušuškao, da uživa u ,,lakoći“ svojih poslova i da ne pomišlja da polaže ispite za čin majora.
                   Shvatio je Grale da Cane želi da na kraju svoje karijere ode u  penziju kao kapetan prve klase, jer
                   ne bi on ponovo da uči neke doktrine, taktike, strategije,  pešadijske formacije... A do penzije je
                   imao još podosta godina da provede u službi kao večiti kapetan prve klase.

                   Tako jednog dana, pozva naš Grale svog klasića Caneta na kraći  službeni razgovor. Posle kraćeg
                   vremena  izađe  Cane  iz  Graletove  kancelarije  kao  pokisli  miš.  Nema  na  njegovom  licu  one
                   opuštenosti i zadovoljstva. Grale je najpre sačekao da mu Cane saopšti svoj plan da ne želi da
                   polaže ispite za čin majora, a onda mu, otprilike, rekao sledeće:

                   - Iz ovih stopa idi i prijavi 2 ispita (ukupno ih je bilo 5, a kasnije je dodat i 6 ispit-strani jezik).
                   Polaganje je za dva meseca. Uzmi literaturu, izaberi jedan boks (mala prostorija sa jednim stolom,

                                                                       186
   181   182   183   184   185   186   187   188   189   190   191