Page 187 - NASA_KNJIGA_2024
P. 187

NAŠA  KNJIGA

                   tablom i četiri stolice - prostorija u kojoj su NL (Nastavnici letenja) sa svoja 3 pitomca vršili
                   pripreme za letenje i analize letova) u kojem ćeš provoditi radno vreme pripremajući ispite. Sa
                   kompjuterskom preciznošću mu Grale izdiktira rokove polaganja i po koliko ispita će morati
                   položiti, u kojem ispitnom roku i saopšti mu  kad je termin za njegovo unapređenje u čin majora.
                   Na kraju mu je kao jagodu na šlag Grale naglasio:

                   - Letenja nema dok ne položiš sve ispite ! Nema gore kazne za pilota.

                   Začinio mu je dobro ,,čorbu“ Grale ovom zadnjom rečenicom. Da mu je bilo šta drugo rekao ili
                   obećao ne bi privolio Caneta na učenje. Ali oduzeo mu je ono zbog čega postoji. Nađe se u čudu
                   naš Cane. Svi pokušaji Canetovih opiranja i pokušaji diskusija koji su počinjali rečju ,,Klaso“ ,
                   behu od strane Graleta neumoljivo odbijani i prekidani.
                   Kolege dadoše Canetu potrebne knjige, skripte, kopirane materijale....  da bi mu olakšali muke.
                   Nudimo mu i pomoć bilo koje vrste, a on se samo smijulji ispod onih svojih brčina i odmahuje
                   glavom. Nametnuto mu je nešto što nije voleo i od čega je odavno odustao.  Ali, šta da se radi.
                   Grale je od reči i ne umoljiv je. Neće on da dozvoli da mu starešina tih i takvih kvaliteta bude
                   večito kapetan prve klase. I kao uvek do tada i od tada, što ja znam, bio je u pravu.

                   Počeo Cane da odlazi u boks. Mi na letenje, a on u boks. Prođoše brzo dva meseca i Cane otputova
                   u Beograd na polaganje prva dva prijavljena ispita.

                   Polagalo se pred tročlanom komisijom. Najpre trojica kandidata izvuku po jednu kombinaciju
                   pitanja i nakon 30 minuta počinje prvi da odgovara. Kad on završi polaganje na njegovo mesto
                   dolazi novi kandidat sa izvučenom kombinacijom pitanja, a drugi odgovara i tako do poslednjeg
                   kandidata toga dana. Naš Cane je toga dana bio drugi u prvoj trojci. Pre njega neki pešadinac koji
                   je bio na službi u nekoj jedinici RV i PVO na Prevlaci, pa zatim Cane i još neki vazduhoplovac.
                   Dalji tok događaja Cane nam je ovako ispričao:

                   - Izvučemo mi listiće sa kombinacijom od po tri pitanja i sednemo na svoja mesta. Imali smo
                   najviše 30-tak minuta za pripremu. Posle isteka tog vremena prvi kandidat bi morao početi sa
                   odgovaranjem  na  dobijena  pitanja.  Seli  smo  na  svoja  mesta,  uzeli  po  list  papira  i  počeli  da
                   konstruišemo koncept odgovora na svako pitanje. Pešadinac je sedeo za klupom sa moje desne
                   strane i trebao je pre mene da odgovara. Kako je seo, uzeo je papir i olovku i počeo da piše. Pisao
                   je brzo i pomalo panično. Pisao je kao da mu je neko rekao da ima dva minuta da napiše šta je
                   sve radio u prethodnom danu. Dok je on tako pišući već popunjavao svoju prvu stranu, ja sam
                   prepisao prvo pitanje, muvao sam olovku u ruci, gledao zidove i plafon i pokušavao da se setim
                   šta bi mogao sve da kažem u okviru odgovora na prvo pitanje. Povremeno sam upisao po koju
                   reč ili prostu rečenicu. Pešadinac je uzeo drugi, pa i treći papir. Osmotrim ga ja, kaže Cane, a on
                   samo piše kao da mu neko brzo diktira. Ispod pazuha na košulji mu poveliki polukrug od znoja.
                   Završio ja, kaže Cane, sa konceptom u vezi prvog i prešao  na drugo pitanje, pa ubrzo i na treće
                   i sve mi to stalo na pola jedne stranice. Za to vreme pešadinac ispisao poveći broj stranica koje
                   su mu stajale onako raštrkene po stolu. Gledao sam u sva svoja kompleksna pitanja i pripremljene
                   šture odgovore i pokušavao da se setim još nečega pametnog čime bi obogatio sadržaj svoga
                   izlaganja. U tom razmišljanju me prekide glas pešadinca koji je komisiji saopštio da mu je nestalo
                   papira i zamolio da mu daju još neki list. Jedan član komisije ustade i stavi na njegov sto još 20-
                   tak listova. Ubrzo se oglasi i  pukovnik Stanković, predsednik komisije. Saopšti da je isteklo 30-
                   tak minuta i da je vreme da se počne sa odgovaranjem. Na to pešadinac podiže glavu i zamoli
                   komisiju da mu daju još 10-tak minuta. Pukovnik Stanković nevoljno prihvati molbu i dozvoli
                   da se vreme pripreme produži još za 10-tak minuta. Pogledam  ja pešadinca, priča dalje Cane, a
                   na njegovom stolu mnoštvo papira. Ne diže čovek glavu. Samo piše, piše.... i piše !!!  Vlažna
                   fleka ispod pazuha mu došla skoro do pojasa. Ja razmišljam šta da uradim. Da li da odmah
                   ustanem i odustanem od polaganja ili da pokušam da položim bez ikakvih minimalnih šansi. Koje


                                                                       187
   182   183   184   185   186   187   188   189   190   191   192