Page 130 - NASA_KNJIGA_2024
P. 130

NAŠA  KNJIGA

                   svoju grešku. Sigurno je bio veoma ubedljiv u nastupu pred komandirom eskadrile, kao što je to
                   bio kad god je pričao o letenju, čim mi se Tomić, inaće divan i tih čovek, obraća tim tonom.

                   Vidim ja da će biti belaja. Vođen umotvorinom da istina pobeđuje i uvek izlazi na videlo, Tomiću
                   kažem isto ono što sam i Samcu rekao:
                   -Nisam otvorio vatru na tački  uvođenja u napad.

                   Bez  obzira  na  sve,  Tomić  očito  ubeđen  u  istinitost  iskaza  Samca  i  vidno  razočaran  mojom
                   neiskrenošću, naredi da me izbrišu iz plana  letenje za sutra i da mi odredište bude startna stanica.
                   Na startnoj stanici se nalazio DL (dežurni letenja) i PDL (pomoćnik dežurnog letenja. DL je bio
                   jedan od NL, a pitomci su određivani za PDL. Svakoga dana su planom, po nekom redosledu,
                   određivani piloti za ovu dužnost. Pozicija na kojoj su se sa radio stanicom nalazili DL i PDL je
                   levo i 150-200 m od početka piste u pravcu sletanja aviona. Obaveza DL je bila da osmatra
                   prilaznu ravan i reaguje u slučaju da se piloti dva aviona nađu u pravcu i pri tom ne vide. Da
                   ustanovljavaju ispravnost konfiguracije za sletanje, odnosno da li je izvučen stajni trap i da li su
                   izvučena zakrilca i vazdušne kočnice. Takođe, kad je to bilo potrebno, glasom putem radio veze
                   su davana uputstva i pružala pomoć pilotu u doravnavanju aviona kako bi sletanje bilo što mekše.
                   Nakon potvrde radio stanicom od strane DL porukom ,,Startna“ za pilota u prilazu je značilo da

                   je sa stajnim trapom i konfiguracijom sve uredu, a mi koji smo bili u ulozi PDL smo davali
                   vizuelne  signale  posadama  podižući  zelenu  zastavicu,  ili  ako  nešto  nije  uredu  mahali  smo
                   crvenom zastavicom. Tako ja saznadoh da sam na pravdi boga izbrisan iz plana letenja i za
                   naredni dan vanredno  ,,nagrađen“ dužnošću PDL.
                   U boksu sa svojim NL, Jakovina Krešimirom, isticao sam da nisam napravio grešku i isticao svoj
                   stav: -Da sam je napravio ja bih to i rekao. Video sam da mi je moj nastavnik letenja, Jakovina,
                   verovao. Takođe sam video da je trenutno bio nemoćan da bilo šta promeni. Vojna hijerarhija...

                   Bi kako bi. Ja sam sve nade polagao još samo u snimak sa FKN (foto kamera naoružanja) koja
                   snima sve ispred sebe na pritisak bilo kojeg dugmeta naoružanja. Sa nestrpljenjem sam čekao da
                   se razviju i osuše filmovi. Više puta sam odlazio do foto-sekcije i tek oko 17.30 č dobio sam
                   razvijeni film svojih dejstava. Prebrojim snimke i sav srećan, ustanovim da je snimak uspeo.
                   Snimljeno je svih 5 napada i u svakom su snimljene mete pod uglom od oko 90 stepeni u odnosu
                   na pravac napada. Nema nijednog nejasnog ili sumnjivog snimka.

                   Jedva sam dočekao da svane. U boksu smo sačekali svog NL, Jakovinu. Ja mu predadoh snimak.
                   Razvuče ga on prema svetlu prozora. Pogleda, prebroja, ustade, izađe iz boksa i žurnim korakom
                   ode prema kancelariji Tomića, komandira eskadrile. Nakon kraćeg vremena vrati se Jakovina u
                   boks i reče da će sve biti u redu, ali da ja ipak danas idem na startnu. Sve to začinismo humorom
                   i smehom, ali važno je da nema više dileme da li sam ja bio u pravu ili da li je Samac bio u pravu.
                   Ja sam bio zadovoljan činjenicom da imam materijalni dokaz u svoju korist i da mi moj NL
                   veruje.

                   O navedenom nesporazumu više niko nije diskutovao. Normalno sam nastavio sa letenjem. Posle
                   15-tak dana, sedeli smo u kvadratu, prostoru ispred nastavne zgrade. Stazom je išao Samac. Pozva
                   me da pođem sa njim u nastavnu zgradu. Šta je opet sa ovim čovekom, pomislih ja i krenu da ga
                   sustignem.

                   Sačekao  me  je  Samac  u  holu  nastavne  zgrade  gde  mi  saopšti  da  je  otkrio  uzrok  našeg
                   nesporazuma, odnosno svoje zablude. Istovremeno kad smo mi dejstvovali, kaže on, na ŠTP Tuzi
                   trupna PVO je uvežbavala nišanjenje aviona, a u kasnijoj fazi svoje obuke otvarali su vatru na
                   avione koristeći ŠUS (školska ubojna sredstvaI ili u popularnom žargonu ćorke). Onog trenutka
                   kad sam ja javio ,,uvodim“, istovremeno je ispaljen rafal iz PAM-a (protiv avionskog mitraljeza).
                   To je kaže otkrio tek juče pri fiktivnim napadima (napadima bez korišćenja ubojnih sredstava)


                                                                       130
   125   126   127   128   129   130   131   132   133   134   135