Page 155 - NASA_KNJIGA_2024

NAŠA KNJIGA

Kada smo sletjeli na Vršački aerodrom svi
putnici su pričali svoje doživljaje. Moj otac,
dobri Avdo, se dobro držao iako znam da je za
obične ljude to bila dosta neugodna situacija
pogotovo kada su se mogle vidjeti debele
naslage leda na krilima i nagli gubitak visine u
oblacima sa blicevima munja i grmljavinom koju
smo na svu sreću dobro prošli.

Ja sam veoma zahvalan cijelom personalu a,
posebno Letačkom iz JAT Flight Academy na
profesionalnom i ljudskom ophođenju za cio tok
školovanja kao i za sva produženja zvanja i
dozvola koji su i pokraj svih restrikcija gledali da maksimalno profesionalno odrade sve obaveze
sa visokim rejtingom.

AIRCOMMERCE – sa a. TUZLA SA DUPLIM BROJEM PUTNIKA

Ovo je priča iz Aviocommerce, prve privatne aviokompanije iz BiH iz 1999. godine gdje sam
bio uposljen kao Copilot na putničkom avionu TU 134A sa sjedištem firme u Sarajevu a,
operativni dio sa avionima je bio lociran na Mostarskom aerodromu.

Nakon Ground Schoola izvedenog u Mostaru od strane iskusnih Instruktora letenja iz Aeroflota
iz Moskve i Biskeka iz Kirgistina od kojih jedan je bio poput mene, CPT Subaev prethodno i
vojni instruktor letenja na avionima tipa Mig-15,17,19,21 i avionu tipa Suhoj, ali zbog raspada
istočnog bloka mnogi vojni piloti su nastavili letačku karijeru u civilnoj avijaciji.

Letački personal je bio jako stručno potkovan i nakon zemaljske obuke krenulo se sa letačkim
dijelom školskih krugova i pilotažnih zona te su se veoma brzo uključili u linijski saobraćaj
prijevoza putnika i držali smo linije od Mostara do Sarajeva, Banja Luke, Tuzle, Skoplja i
Istanbula. Letove do Skoplja zbog embarga prema SRJ morali smo izvoditi tako što smo obilazili
SRJ i leteti preko Mađarske, Rumunije i Bugarske ili sa morske strane preko Italije pa od FIR
Brindizija, Ankone ka Tirani, a zatim prema odredištu na a. Skopje gde smo sletali.

Za svaki let pokraj prijave leta dan prije trebalo je i odobrenje za realizaciju najavljenog leta od
NATO centra iz Avinjana, Italije.
Tog dana, rane jeseni 1999.godine trebali smo uzeti prvu grupu putnika sa Tuzlanskog aerodroma
kamo pokraj delegacije svečanog dočeka prve zračne linije, dočekali su nas i putnici koji su kao
mravi izlazili iz dva autobusa.

Aerdromsko osoblje se tek uhodavalo i bilo mi je neobično kada se nakon prepoletnog pregleda
i svih ček lista se okupilo toliko putnika, koji su samoinicijativno iz autobusa parkiranih pokraj
aviona počeli ulaziti u avion koji je već bio prepun putnicima bez sjedala ????!!!...

U prvom momentu ja i vođa leta kapetan Subajev nismo znali što i kako se zbiva dok nismo ušli
u kabinski dio avijona. Stjuardese nam kažu da vlasnik privatne agencije kaže da svi moraju
putovati, jer su platili karte ??!!....

Nakon raspravljanja i ubeđivanja sa putnicima da napuste avion radi evidencije i određivanja
koliko može avion primiti putnika, a avion može primiti 84 putnika računajući i posadu, nastala
je galama i odbijanje da to urade nakon čega sam od AKL Tuzla zatražio da pošalju obezbeđenje,
a ako treba i vojnu policiju do aviona.

155