Page 117 - NASA_KNJIGA_2024
P. 117

NAŠA  KNJIGA



                   VATRA SVETOG ELMA... (a i dim St. Eola...)

                   Urnisa kiša napolju.

                   Nije ovo baš proljeće kakvom se radujem, ali daj šta daš. Bolje je od neke zimčuge, sasvim
                   sigurno.
                   Razgulilo, ko ono birvaktile u Mostaru. Možda baš zato što su odlučili da i ispred naše zgrade
                   postave finalni sloj asfalta. Trebalo im je samo petnaest godina od useljenja. Sića.

                   E  sad,  oni  šahtovi  i  ventili  koji  su  virili  i  obračunavali  se  godinama  efektno  sa  našim
                   poluosovinama, karterima i homokinetičkim zglobovima dotrajali ‘naki otkriveni pa se moraju
                   stavljati novi.

                   Iskopali radnici rupe ali im ih kiša već par dana konstantno puni.

                   A mi seirimo. Ako. Zloba, ali retrogradna. Merak.

                   No, da ne gnjavim po običaju, hajmo na priču. Šta ako sutra prestane kiša pa budem mogo’
                   napolje, a sve ovo ostane neispričano.
                   Ajd’ opet malko Wikipedi-u u pomoć. Oklen’ naslov?

                   Vatra svetog Elma (en. St. Elmo's fire ili Saint Elmo's light) je svetlosni efekat koji se javlja usled
                   električnog pražnjenja u atmosferi. "Vatra" svetog Elma je zapravo plazma niske gustine i niske
                   temperature.  Efekat  je  vekovima  poznat  moreplovcima  pošto  se  manifestuje  na  jarbolima
                   brodova, uglavnom tokom nevremena. U moderna vremena efekat se manifestuje i na visokim
                   stubovima dalekovoda i na isturenim ivicama aviona.

                   Naziv je dobio po svetom Elmu, zaštitniku moreplovaca. Električnu prirodu fenomena je prvi
                   objasnio Bendžamin Frenklin.

                   A za Eola znate.

                   To je onaj zadužen za pirkanja, jača i slabija. Sva, komplet.
                   Eto naslova. Nisam neki mornar, pre će biti da sam pristalica one međunarodno-kopnene ,,’fali
                   more, drž’ se kraja...,, pa će ovaj puta, biti o avionima.

                   A šta je neposredni povod?

                   Na transportnu avijaciju nisam došao dobrovoljno. O tome sam već pisao. Smatrao sam, a i danas
                   smatram, da takva vrsta avijacije i nije neka sreća za mladog čovjeka. Više bi se mogla nazvati
                   ,,utješnom nagradom,,.  A još kada na istu stigneš u takvim decenijama. Ali i o tome sam već, da
                   ne gnjavim.

                   Kolege koje su došle pre nas imale sreću da se malo i uživa. Inostranstvo, fudbalski klubovi i
                   slično. A mi samo kašika i septička. Kašičica malecka al’ zato šahta povelika. I puna.
                   E ovo će biti priča o dva moja ,,sportska,, iskustva.

                   U stvari bavio sam se sportom slično ko u onom vicu ,,Kako Crnogorac o’će da oslabi? Pa gleda
                   atletiku na TV-u. Višeboj.,,

                   Ovo je priča o prevoženju dva različita sportska kluba u mojoj režiji. Kao spoljnjeg saradnika.
                   Čitaj, posmatrača i držača za ,,rogove,, (volan An 26, od milja – prim.aut.)

                   Prvo ću malo kraće. Da mi ostane mjesta i za drugi deo.
                   Wind shear...




                                                                       117
   112   113   114   115   116   117   118   119   120   121   122