Page 110 - NASA_KNJIGA_2024

NAŠA KNJIGA

LEPTIRIĆI...

Nećete vjerovati, ali...krajem te godine opet je, po nekom cikličnom paganskom običaju, došla
jesen.

Prijatna na ovim tužnim geografskim širinama kao dugo odlagana i zanemarivana zubobolja
subotom uveče, dečija nezahvalnost kada porastu, hronična bolest probavnog trakta ili
dugogodišnja svađa među braćom i nekada najboljim drugovima ili bivšim ljubavima. Prvim.

Ratovi smanjili, prekrojili i suzili, nekima
domovinu, nekima pribježišta, a nama
apatridima poglede na život i vjerovanje u
srećniju budučost. Kakva je ovo usr..a
mladost i nije valjda da to što sam se poslije
onakve bolesti ponovo vratio u kabinu
aviona neće biti nagrađeno, ukrašeno
putovanjima po svijetu, susretom sa novim
krajevima i svemu onome što sam vidio kao
kompenzaciju mom dragom ,,klempi,, (G4
- prim. aut.) i tužnom odlasku sa borbene
avijacije ?

I aerodromi se pravo prorijedili.

U čitavoj zajednici, dva, tri komada.

Nešto poput poštenih preduzetnika tranzicije. Ili iskrenih političara. Tuga.
Atmosfera nepovoljna čak i za mutaciju agresivnih virusa.

Vani još gore.

Para niđe, podstanarstvo, na vjestima krvi više no u ikakvoj klanici. Svako jutro kada ustanem
prokontam kako sam sasvim drugačije zamišljao svojih dvadeset i nešto. Bože, ipak sam ja u
prethodnoj reinkarnaciji nešto debelo zas.'o čim mi se sve ovako razmotava.

Jednog od takvih ponedeljaka prepunih ničega, kišovitih, oblačnih i vjetrovitih lepih kao
ponedeljci osuđenicima na doživotnu, dobio sam zadatak da se pripremim za let sa
komandantom.
Odavno sam na stalnoj trenaži. Selidba raznih aerodroma i ratni zadatci najtužnijeg tipa doveli
su do toga da mladi pilot ima i onu rečenicu u svom CV-u koja bi oduševila čak i tupavog
privatnika koji je odlučio da te ne zaposli, ali je lepo što si ipak došao na razgovor za posao
(,,Sačuvaćemo Vaša dokumenta u arhivi, pa...,,). Mlad sa iskustvom. Ko pripravnica u parkiću
pored ekonomskog fakulteta prestonice.

Računam, rutina.

Avioni već skoro sami znaju put. Samo pokreneš, dovezeš do piste, vikneš ,,aport,, i eto, on umalo
sve sam.

No ovde nije tako. Danas idemo u Tivat. Moje prvo slijetanje tamo. U svojstvu pilota, valjda ovo
neću morati plaćati kao neka prethodna na istom avionu i u istoj eskadrili.

110