Page 96 - NASA_KNJIGA_2024
P. 96

NAŠA  KNJIGA


                   Poletimo mi, ne vidimo dalje od nosa helikoptera. Kiša besomučno lije. Brisači rade punom
                   brzinom al’ se skoro ništa ne vidi. Imam osjećaj da curi u helikopteru na sve strane. Imam osećaj
                   kao da smo u vodi, a ne u helikopteru. Ali pošto poznajemo rejon bolje nego svoj džep, stignemo
                   tako  mi  do  otoka  Vis.  Tamo  je  bilo  malo  bolje  vrijeme.  Sletimo  i  pokupimo  ronioca.  Zbog
                   dekompresije koju je ronioc doživio, da ne bi pogoršali njegovo zdravstveno stanje, moramo
                   letjeti na što je moguće maloj visini. Letimo na maksimalno 10 metara iznad mora i zaobilazimo
                   otoke da ne bi morali povećavati visinu leta kako bi ih preleteli. Kud letimo nisko, kud kiša, kud
                   vjetar... Morali smo biti skoncentrisani 200 %. Uz puno napora sletimo u Loru (Vojno -pomorska
                   baza  u  Splitu)  i  ljekari  iz  hitne  službe  preuzeše  ronioca  kako  bi  ga  prevezli  u  Komoru  za
                   dekompresiju u vojnoj bolnici Firule. Tu je ronioc bio oko 2-3 dana i nakon nekoliko dana čujemo
                   da je on super. Oporavio se i ubrzo počinje ponovo sa ronjenjem. Bili smo stvarno sretni što smo
                   čuli tu novost, jer su nam još na Visu rekli da su male šanse da se jadnik izvuče.



                   Nakon skoro godinu dana, ja sam bio sa nekim društvom u jednoj kafani (bircuzu) sa narodnom
                   muzikom u Kaštel Starom. Popilo se poprilično i zbog nekih sumnjivih cura ispadne tuča izmedju
                   moje ekipe i nekih mještana. Počela tuča unutra pa se nastavila i vani. Dok smo se udarali i gurali
                   dodje policija i nas četvoricu povede u Trogir na saslušanje. U toku saslušanja kada sam reko
                   svoje ime i pokazao vojnu legitimaciju, jedan iz protivničke ekipe s kojim sam se zakačio pita
                   jesam li pilot na helikopteru Mi-8 i jesam li ja prošle godine bio u posadi koja je spasila ronioca
                   ??? Nakon dobijenog potvrdnog odgovora od mene, on kaže:


                   -A Gospe ti, ti si taj Cole? Pruži ruku pomirenja i nastavi:

                   -E, ja sam taj ronioc !!!! Prvo me spasiš, a sad me hoćeš tući, i usledi izvinjenje što me je šutnuo.


                   Prihvatim  izvinjenje,  ali  i  ja  se  njemu  izvinem  što  sam  ga  udario  laktom  u  bradu  i  tako  se

                   pomirismo.
                   Nakon što smo se pomirili policija nas pusti bez prijave i mi ponovo odemo u konobu na piće.
                   Nakon toga smo postali dobri prijatelji i više puta smo išli na piće skupa.

                   Šta ti je život ? Danas smo prijatelji, sutra smo neprijatelji il obrnuto. Život je čudan i kratak-
                   svašta se može desiti u trenutku! Zato proživi dan za danom i uživaj u divnim i pozitivnim
                   stvarima.


























                                                                        96
   91   92   93   94   95   96   97   98   99   100   101