Page 177 - NASA_KNJIGA_2024
P. 177

NAŠA  KNJIGA

                   U tom trenutku se u razgovor uključuje i komandir prvog avio odelenja, major RADOVAN
                   NIKOLIĆ,  koji  je  do  tada  nešto  pisao  za  svojim  stolom,  ali  izgleda  odvojio  i  uvce  za  našu
                   raspravu. A kako i da ne odvoji kad ja nikada nisam ni znao tiho pričati (valjda uticaj zavičaja, s'
                   brda na brdo...he, he...), a verovatno time i smetam čoveku.

                   Mejdžer Radovan je divan čovek kome posvećujem sve četiri naredne četvrtine jer smo nekako
                   nas dvojica i sudbonosno povezani. Major je odavno u penziji, a ja mu želim dobro zdravlje i
                   svaku sreću jer takvih pilota, ljudi i vojnika sam u životu malo sreo. Pošten, prepošten, pravedan
                   i strog. Ljudina.

                   Ali ajde da se vratim u priču, shvatićete i sami do kraja o kakvoj se veličini radi.
                   No, poručnik kada je stigao u jedinicu čuo svojevrstan kuriozitet. Pikanteriju...

                   U  svojim  mladim  danima,  a  pre  dolaska  na  VVA,  major  u  svom  zavičaju  završio  srednju
                   železničarsku školu. Kasnije završio akademiju, radio kao izuzetan nastavnik letenja i kasnije
                   komandant.

                   No komandir ovaj puta nije na mojoj strani. Ne poznajem tada čoveka dobro al' kakav sam seronja
                   i da ga poznajem verovatno ne bih oćutao. Čovek reče sasvim korektno, da je njegovo stanovište
                   da bi u tim slučajevima trebalo priznati staž akademije u radni staž ljudima iz srednjih vojnih
                   škola jer bi se to moglo smatrati stručnim usavršavanjem. Ostalima, ne...

                   Poručnik recimo blago zapjenušao kao ,,Don Perignon...,, i odgovorio nepromišljeno sledeće...
                   ,,Druže majore, kada bi se to smatralo takvim, selektivnim stručnim usavršavanjem, Vi bi ste
                   verovatno sada bili otpravnik vozova u Z.........ma,,

                    a na to usledi pogled koji ubija ili bar ozbiljno ranjava i blago promukli odgovor...

                   ,,Druže poručniče, mislim da ste daleko premašili nivo diskusije koji je prikladan Vašem činu i
                   položaju i ja ovaj razgovor smatram završenim...,,

                   Uh miševa niđe. Utekoše.

                   Vidi i poručnik da je uneredio motku, ali sada nazad nema... No i danas mislim isto. Danas kada
                   svi bježe od dodatnog radnog staža, jer to znači i raniju, bijednu penziju. Ipak je bolja benificija
                   lova... Bez obzira na srednju školu.





























                                                                       177
   172   173   174   175   176   177   178   179   180   181   182