Page 146 - NASA_KNJIGA_2024
P. 146
NAŠA KNJIGA
gore , a zatim nakon postizanja određenog ugla penjanja pilot počinje sa valjanjen aviona u jednu
stranu i dalje povlačeći palicu na sebe. U prvom delu figure avion ide na gore i poželjno je da u
gornjoj tački bude u leđnom položaju (prva polovina valjka), a zatim u drugom delu figure avion
ide na dole, gubi dobijenu visinu i izvodi drugu polovinu valjka. Idealno je ako se figura završi
na visini sa koje se i počelo. Lepa, ali golicava figura koja zahteva preciznost u izvođenju,
naročito kad se radi na maloj visini. Kao vođa grupe, morate da ga izvedete tečno kako bi pratioci
mogli to da isprate i ostanu u formaciji. Nakon izvođenja bure-valjka sa tri aviona i uključenim
dimnim tragom, na nebu ostane čudna, uvijena bela šara i na fotografijama to izgleda baš dobro.
Ušli smo u pravac paralelan sa
pistom u poretku kolona. Pista i
publika su nam bili sa desne
strane pošto smo izvodili desni
bure-valjak, na publiku. Dok se
momenat za uvođenje u figuru
približavao, ja sam nespokojno
posmatrao plafon od oblaka
iznad naših glava. Bilo mi je
savršeno jasno da nećemo moći
da izvedemo figuru bez ulaska u
oblak. I ranije nam se dešavalo
da u gornjoj tački petlje
zakačimo malo taj ’’plafon’’ i na
kratko ’’bućnemo’’ u oblake, ali
to nije bilo strašno i trajalo je
kratko. Ovaj ’’plafon’’ je, međutim, bio znatno niže. Šta da uradim? Da izvedemo nešto drugo
umesto bure-valjka? Šta? Ma ne, sinhro par to ne očekuje, oni podešavaju svoj sledeći ulazak u
odnosu na naš bure-valjak, ne smem sad
da improvizujem. A da samo prođemo
horizontalno ispred publike? Kakav
blam! A da malo oštrije radimo, možda
i uspemo da prođemo ispod...
Vreme je isteklo, došli smo na tačku za
uvođenje. Idemo, pa šta bude.
Krenuo sam na gore, postigao potreban
ugao penjanja i samo što sam krenuo da
valjam u desno - upali smo u oblak, na
samom početku izvođenja figure. Bio je
siv i, meni se činilo, gust i pošto smo bili
u prilično velikom uglu penjanja, ulazili
smo sve dublje u njega tako da sam oko sebe video samo jednolično sivilo i ništa više.
Šta sad? Za trenutak sam zastao sa valjanjem zatečen onim što se desilo, a onda je, valjda, instinkt
preuzeo kontrolu i nastavio sam da radim bure-valjak, napamet. Izvlačio sam iz ruku, iz tela,
svaki delić sećanja na to kako se radi ova figura. Nisam znao da li me pratioci vide i da li su još
uvek u poretku, niko ništa nije javljao. Naravno, figura nije ispala baš idealno i kad sam izašao
iz oblaka, video sam da sam u velikom uglu na dole i prilično nisko. Ispostavilo se da su pratioci
ostali u poretku sve vreme, a sam momenat izlaska iz oblaka ovekovečio je Mike iz trećeg aviona:
146