Page 203 - MONOGRAFIJA_11_VG_28_VVA

Monografija 11. klase VG „Maršal Tito“ i 28. klase VVA

HRGOVIĆ JOSIP

Od majke Zorke i oca Mate, rođen sam 16.01.1956.godine u s. Novaki,
SO Podravska Slatina, SR Hrvatska, Jugoslavija. OŠ sam završio u
rodnom selu Novaki.
Nakon konkurisanja za upis u VG ,,Maršal Tito“ u Mostaru, pozvan
sam na prve zdravstvene preglede u Podravsku Slatinu, zatim na
ozbiljnije i višednevne preglede od strane Glavne lekarske komisije za
letače u Zemun. Pošto sam zadovoljio zdravstvene kriterijume
propisane za pilote, upisao sam se i otpočeo školovanje u VG „Maršal
Tito“ 04.09.1971.godine, a bio sam đak ,,D“ odeljenja.
Pored redovnih nastavnih aktivnosti u toku školovanja u VG
bavio sam se sportom u slobodno vreme. Nijednom sportu se nisam posebno
posvetio. Sve sportove sam povremeno upražnjavao u rekreativne svrhe.
Po završetku VG, uspešno sam prošao selektivno letenje i skočio padobranom.

Početkom septembra 1975.godine otpočeo sam školovanje u VVA u sastavu 28.
klase. Početak školovanja za nas gimnazijalce bio je i više nego surov, a posebno
pešadijska obuka sa kojom smo se po prvi puta sreli i u kojoj je jedan od komandira
bio i Vladimir Đurković kojega se sigurno sjećaju svi klasići. Prilično strog i
nepopustljiv prilikom ustajanja, pravljenja kreveta i sličnih aktivnosti. U kasnijim
godinama, u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu, vraćeno mu je zvanje pilota. Letio je
u eskadrili transportnih aviona (AN-32B) koju sam ja vodio, ali poenta priče je u
tome da sam mu ja bio nastavnik letenja tijekom preobuke. Drugim riječima, on je tada prolazio „kroz moje
šake“, ali imao je sreće jer nisam zlopamtilo. Mada, nije tu bilo ničega zbog čega bismo ga pamtili po zlu, čovjek
je samo radio svoj posao.

Prva godina VVA u Zadru, na a. Zemunik, bila je teška kako zbog obimne teorije,
velikog broja ispita, tako i zbog pratećih vojničkih obaveza. Ostalo mi je u sjećanju
ono ribanje i glancanje parketa, loženje peći šišarkama i slično. Drugu godinu VVA
završio sam takođe na a. Zemunik i to je bila prva letačka godina.
Treću godinu VVA završio sam u Puli, a četvrtu u Titogradu (Podgorici).

Nakon završetka VVA, 30.07.1979.godine, promovisan sam u čin potporučnika i
dobio zvanje pilota dozvučno mlaznih aviona.
Iste godine, u septembru, počeo sam pohađati kurs za nastavnike letenja (KNL) na a. Zemunik, a završio ga u
februaru 1980.godine.
Po završenom KNL prvo radno mjesto bilo mi je na a.
Ortiješ, Mostar, 1980.godine. Prije naše klase u
Mostar su na a. Ortiješ došli naši kolege iz 27. klase
VVA i to odmah po osnivanju COPSOS-a (Centar za
obuku pilota stranih oružanih snaga) 1979. godine i
zauzeli su sve komandne i ostale pozicije koje su bile
na raspolaganju, a mi kada smo došli u februaru 1980.
godine, došli smo i nastavili raditi kao „goli“
nastavnici letenja, drugim riječima, mi smo bili
šljakeri. Tako je to bilo godinama, dok se netko iz
starije klase ne bi maknuo na školovanje ili slično, što
bi otvorilo mogućnost da poneko od naših klasića
zauzme neku višu funkciju u sastavu eskadrile ili
puka. U Mostaru sam većinu vremena bio NL (punih 7 godina), a tek nešto kratko imao sam funkciju pomoćnika
komandira eskadrile za navigaciju i to neposredno pred moju prekomandu.

Nakon nešto više od 7 godina provedenih u Mostaru, u činu kapetana I klase prekomandovan sam iz Mostara na
a. Pleso. Pomalo zbog bolesti, a mnogo više po svojoj želji. Sjetit ćete se da nas je dobra većina željela da se
dočepa transportne avijacije tj. Beograda, Zagreba ili Niša, sve u zavisnosti iz kojeg smo dijela bivše države bili.

203