Page 179 - MONOGRAFIJA_11_VG_28_VVA

Monografija 11. klase VG „Maršal Tito“ i 28. klase VVA

ČANDIĆ MUSTAFA

Od majke Zehra, i oca Hakije, rođen sam 24.03.1956.godine u s.
Šatorović, SO Brčko, BiH, Jugoslavija.
Nakon završene osnovne škole u s. Vražići, konkurisao sam i upisao
se u Vojnu gimnazija „Bratstvo-jedinstvo“ u Beogradu pohađao je u
periodu 1971. do 1975.godine.
Nakon završene vojne gimnazije upisao sam se u 28.klasu VVA
1975.godine. OVS VVA završio sam 28.07.1978.godine.
Kurs za oficira za navođenje sam završio u proljeće 1979.godine u
Somboru, Starim Banovcima i Batajnici. Sa mnom na kursu su bili
Radujko Nikola, Suša Savo, Đogo Jovan, Marković Slobodan, Kovačić Zdenko, Krstić Marin, mislim da je bio i
Trajkov Mirko, a ne sjećam se dali je još netko od klasića 28. klase VVA bio na tom kursu.
Kao oficir za navođenje lovačke avijacije, radio sam u 58.bataljonu
VOJIN, Neđarići (Sarajevo). Navodio sam lovačku avijaciju (prije
svega 204. i 83.lap). Posade sam navodio iz operativnog centra
„MIROČ-2“ ( rezervno komandno mjesto Komande RV i PVO u
ratu) i to sa automatskog sisetema AS-70 švedske proizvodnje,
zatim sa položaja četa: Jahorina uz pomoć radara S-654 (osmatrač)
i S-613 (visinac) švedske proizvodnje, Majevica ( radari S-600 i S-
613 ), Zlatibor ( radari S-600 i S-613 ), Prevlaka ( radari P-35
osmatrač i PRV-11 - visinac ruske proizvodnje, vodjenje svih vrsta
avijacije sa položaja voda VOJ Vis a pomoću osmatračkog radara P-
15; sa položaja Stari Banovci ( radari P-35 i PRV-11 ) i sa radarskog
položaja Kopaonik, a svi iz sastava 1. puka VOJIN čija je komanda bila na Banjici.
Od pripadnika 28. klase VVA iz Zadra, sa mnom u Neđarićima je bio i Đogo Jovan, takođe kao oficir za
navođenje.
Godišnje sam imao od 200-300 navođenja od kojih je preko 80 % bilo
uspješnih.
U službu bezbijednosti JNA primljen sam 1982.godine i postao referent
bezbijednosti u 58. bataljonu VOJIN čiji je sastav bio: Komanda bataljona,
Četa za Upravljanje u kojoj sam bio kao oficir za navođenje LA, tehnički
vod, operativni centar „MIROČ - 2“ na Jahorini, četa VOJIN Jahorina, četa
VOJIN Majevica, četa VOJIN Zlatibor, četa VOJIN Prevlaka, vod VOJ
Vis i pomoćni centar VOJIN Divulje kod Splita.
Školu bezbijednosti u trajanju od 6 mjeseci sam završio 1984.godine u
Pančevu a sa mnom na školovanju je bio i naš klasić Radujko Nikola.

U Neđarićima sam ostao sve do polovine 1985. godine kao referent bezbijednosti u bataljonu
Vojin, kada sam dobio prekomandu na aerodrom Tuzla, gde sam postavljen na dužnost
Načelnika bezbijednosti aerodroma Tuzla i 399. vazduhoplovne baze. Na aerodromu
Dubrave kod Tuzle sam ostao sve do decembra 1988.godine kada sam u činu kapetana prve
klase sa položenim ispitima za čin majora, dobio prekomandu za centralnu
kontraobavještajnu grupu komande RV i PVO u Zemunu ( C KOG RV i PVO ) na mjesto
referenta bezbijednosti u odsjeku „Unutrašnji neprijatelj“. Prijevremeno sam unaprijeđen u
čin majora avijacije 22.12.1990.godine, a par mjeseci nakon toga sam postavljen na mjesto
pomoćnika načelnika C KOG RViPVO (šef odsjeka po liniji rada „Unutrašnji neprijatelj“)

Nedugo nakon mog dolaska u C KOG RViPVO u Zemun, u odsjek „Unutrašnji neprijatelj“ za referenta je došao
i moj klasić Radujko Nikola iz Skoplja ( 28. klase VVA ).

Što se tiče iskustva iz rada u okviru službe bezbijednosti, u najkraćem mogu da kažem da sam bio jedan od boljih
operativaca čija se aktivnost ogleda u radu na desetine operativnih obrada i operativnih akcija u bivšoj JNA
na raznim nivoima (načelnik bezbijednosti u bataljonu VOJIN u Sarajevu, Načelnik bezbijednosti
aerodroma Dubrave kod Tuzle i pomoćnik Načelnika Centralne kontraobavještajne grupe Komande RV i
PVO u Zemunu).

179