Page 283 - MONOGRAFIJA_11_VG_28_VVA
P. 283

Monografija 11. klase VG „Maršal Tito“ i 28. klase VVA

                                                           ŠEHOVIĆ MIRALEM


                                      Od majke Nezire i oca Hasana, rođen sam 08.03.1956.godine u mjestu
                                      Banovići,  Bosna  i  Hercegovina,  Jugoslavija.  Osnovnu  školu  sam
                                      također završio u Banovićima, nakon čega sam 1971.godine aplicirao
                                      za prijem u VG u Mostaru i bio sam primljen. U gimnaziji se nisam
                                      isticao uspjesima u školskim aktivnostima. Sport i košarka su bili moja
                                      preokupacija, a školske obveze sam držao na nivou "da prođem razred".
                                      Moj razredni starješina je bio Petar Dželetovič, profesor ruskog jezika.
                                      Sve 4 gimnazijske godine sam proveo u istom, ,,D“ odjeljenju.  Poslije
                                      drugog i trećeg razreda bio sam na jedrenju u Nikšiću i Sarajevu, gdje su mi nastavnici bili
                  gospodin Mensur Demirović i gospodin Slobodan Kosovac. Maturalnu ekskurziju sam proveo na Tjentištu i iz
                                                                                tog perioda pamtim epizodu u kojoj je profesor
                                                                                Mitranić  Ljubinko-Fantom  na  Tjentištu,  pored
                                                                                spomenika, nabrojao imena nas 13 pitomaca uz
                                                                                opasku  da  nikad  nećemo  biti  piloti.  Njegova
                                                                                dalekovidnost je fantastična jer sam ja jedini s te
                                                                                liste  završio  VVA.  Gospodin  i  gentleman,
                                                                                Mitranić Ljubinko je došao u Zagreb i ispričao
                                                                                mi  se  prilikom  maturalne  ekskurzije  neke  od
                                                                                mlađih generacija.

                                                                                Maturu  nisam  položio  iz  prvog  i  drugog
                                                                                pokušaja,  kod  profseora  Mitranića,  naravno,
                                                                                nego skupa s Čabarkapa Miljanom i Dominko
                                                                                Slavkom  iz  trećeg  pokušaja.  Dok  se  ostatak
                  klase kalio na Šepurinama, mi nismo bili te sreće da budemo "uvojničeni", pa sam ja kao takav i napustio JNA
                  1991. godine, neuvojničen do kraja.

                                               Nakon prve godine Akademije određen sam na smjer za pilote helikoptera, što je
                                               za mene bio šok, ali sam
                                               poslije  do  dan-danas
                                               zahvalan onima koji su
                                               me  tamo  spremili  jer
                                               moj dio letačke karijere
                                               sam  imao  sreću   krojiti
                                               po svojoj želji.
                                               Nakon završetka VVA,
                                               odabrao  sam  za  mjesto
                                               službe Zagreb i letenje u
                                               Štabnom             avio
                                               odjeljenju,  pa  je  moja
                  neuvojničenost ostala bez posljedica. Tijekom letenja
                  na MI-2 imao sam nekoliko otkaza motora, požara u zraku, a 1983.godine  dotični helikopter se izbacuje iz
                  uporabe.  Iste 1983.godine ja pohađam  preobuku na helikopter tipa  MI-8 u Nišu, te prelazim u transportnu
                  eskadrilu na a. Pleso gdje krajem 80-tih postajem komandir odjeljenja i uspješno polažem ispite za čin majora.

                  Od  1985.godine  sam  bio  jedan  od  organizatora  službe  hitne  helikopterske  pomoći  u  okviru  AMSJ  na
                  rehabilitiranom helikopteru MI-2.











                                                                      283
   278   279   280   281   282   283   284   285   286   287   288