Page 211 - MONOGRAFIJA_11_VG_28_VVA

Monografija 11. klase VG „Maršal Tito“ i 28. klase VVA

KAHRIĆ MUSTAFA

Od majke Ajke i oca Abida, rođen sam 23.01.1956.godine u Otoci
Bosanskoj, BiH, Jugoslavija. Moje djetinstvo prolazilo je kao i
većini sretne djece, ali uskraćen za dosta posebno sportskih
aktivnosti koje nisu bile ni poznate u malim sredinama.

Osnovnu školu “Vaso Pelagić“ završio sam u Otoci u periodu od
1963. do 1971.godine. Osnovnu školu pohađao sam i sa lakoćom
završio među najboljim u generaciji. Moji omiljeni predmeti su bili
matematika i fizika, te jako predznanje donio sam u gimnaziju što
mi je pomoglo lakšem praćenju nastave. Pri kraju osnovne škole
morao sam se opredijeliti za dalje školovanje. Imao sam tri želje za nastavak školovanja. Prvi izbor bio je Mostar,
a u slučaju da ne budem primljen u gimnaziju, opredjelio bih se za građevinsku ili elektro-tehničku školu, jer sam
uvijek bio radoznao kako se mostovi grade.
Imao sam sreću kao i ostali klasići da budem primljen u vazduhoplovnu gimnaziju „ Maršal Tito“ u Mostaru
1971.godine i dalja priča nije interesantna jer je standardna, školovanje je išlo svojim tokom. Možda
najinteresantniji detalj, koji je nevjerovatan, a to je da sam prvi dan nastave zakasnio dva časa. I na prvom satu
razredne zajednice za napravljenu grešku dobio smanjenu ocenu iz vladanja na četiri. Bilo je još događaja, kao i
kod većine polaznika, ali to su samo đački dani.

VG sam uspješno završio je 1975.godine. Nakon maturiranja, uspešno završenog selektivnog letenja i skoka
padobranom, upisao sam se u VVA na a. Zemunik, Zadar.
Nastavak školovanja na akademiji bio je već ozbiljniji dio života i tražio ozbiljniji pristup. Prva godina akademije
bila je teorna i zahtijevalo je dosta učenja. Već u drugoj godini počela je letačka obuka zbog koje smo i krenuli
u vazduhoplovnu gimnaziju. VVA sam uspešno završio 1978. godine, dobio čin potporučnika avijacije i zvanje:
pilot helikoptera.

Po završetku akademije imao sam sreću da dobijem
garnizon službovanja koji sam priželjkivao, Zagreb,
a. Pleso. Taj dio mog života bio je za mene najljepši,
najsadržaniji i najuspješniji. Oženio sam se, dobio
djecu, djeca krenula u školu.

Prvo i zadnje službovanje u JNA, RV i PVO, mi je
bilo je na a. Pleso, Zagreb od septembra 1978. do
1991.godine kada sam napustio JNA u činu kapetana
prve klase.

Nesretne devedesete godine, kao i mnogima donijele
su teške dileme i odluke, jer se „naš svijet“ počeo
raspadati i krenuo je svako svojim putem. Ja sam otišao
iz Zagreba sa svojom familijom u moju rodnu Bosnu.
Prošle su te krvave godine i relativno sam dobro prošao.
Po završetku rata i uspostave mira, nastavio sam radni
vijek u oružanim snagama BiH iz kojih sam i
penzionisan 2008.godine u činu pukovnika.
U toku mog radnog vijeka letio sam na helikopterima
tipa: Gazela, Mi-8, UH-1H . Ostvario sam ukupan nalet
od oko 2500 sati.
Otac sam dvoje odrasle djece, sin Alen (1981.), kćerka
Ninela (1984.) i dida slatke unučice Iris stare 6 godina.
Danas živim u Sarajevu mirnim penzionerskim
životom, koji mi uljepšava moja unuka i čini me još
sretnijim.

211