Page 267 - MONOGRAFIJA_11_VG_28_VVA

Monografija 11. klase VG „Maršal Tito“ i 28. klase VVA

SEME BOJAN

Od majke Terezije i oca Drage, tada poručnika JNA, rođen sam
25.03.1955.godine u Mariboru, SR Slovenija, Jugoslavija.
Osnovnu školu pozavršavao sam od Titograda, Maribora, Beograda pa sve
do Mostara, te nastavio u strojarstvu EMŠC u Mostaru i ŠCZSE Zadar, jer
tata nije htio da idem u pilote. Imao je 13 premeštaja i isto toliko selidbi sa
kompletnom obitelji!
Godina dana na faksu u Ljubljani, pa 1975.godine upis u „Vazduhoplovnu
Vojnu Akademiju“ u Zadru koju sam završio 1979.godine
kao nezabilježen "slučaj". Otac Drago, potpukovnik avijacije, kao glavni
personalac u VVA, je pročitao Ukaze o unapređenju svih potporučnika iz naše, 28. klase, i otišao u mirovinu, a
ja tek započeo karijeru!!!

Nakon 4. mjeseca doobuke u Titogradu na „Jastrebu“ J-21,
odlazim na preobuku u Batajnicu na L-14 (Mig-21), nakon
koje 8. decembra 1980.godine odlazim u 352. izviđačku
avijacijsku eskadrilu u Bihać na a. Željava, objekat „Klek“,
pod zapovjedništvom potpukovnika Svetozara Carevića -
Cara, kao treći pilot trećeg odjeljenja. Tokom službovanja
u Bihaću, stručno – borbeno usavršavanje je bilo
neminovno. Tako sam 1985.godine završio Obaveštajni
Kurs u Pančevu a 1986.godine i Kurs komandira
avijacijskog odjeljenja u Zadru i Puli. Obavljao sam i
mnogobrojne dužnosti u eskadrili. Bio sam pomoćnik
komandira za navigaciju i GRB, pa pomoćnik komandira za obaveštajno – izviđačke poslove, i na kraju zamjenik
komandira eskadrile sve do 18.septembra 1991.godine, kada donosim odluku o demobilizaciji i odlazim iz
jedinice.
Karijeru pilota i sa činom kapetana prve klase, završavam s
ukupnim naletom od oko 1300 sati, od čega najvećim djelom na
L-14i (Mig-21R varijanta izviđača).
Odlazim u Njemačku, 1991.godine, gde sve do kraja 1998. godine
radim kao specijalist na jedinom stroju u Evropi pa i u svijetu, za
izradu specijalnih opruga.

Krajem 1998.godine vraćam se u Hrvatsku, a od 2002.godine
radim kao nastavnik u Tehničkoj školi - zrakoplovna grupa
predmeta - za zrakoplovne tehničare, gdje sam i dan – danas. Za
godinu dana i osam mjeseci stičem uslove za zasluženu mirovinu.
Oženjen sam od 27.09.1980.godine sa Anitom. Izrodili smo dvije kćeri. Andreu, a ona nama troje unučadi:
Karmen, Roko i Marija Teha, i kćerka Ivanu koja nam je podarila četvoro unučadi: Marina, Dorijan, Anja i
Niko.
Živim u Hrvatskoj u mjestu
Neviđane, otok Pašman, sa
suprugom. Uživam u
maslinarstvu!

267